Danas se obilježava Međunarodni praznik rada – 1. maj

Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke prosvjede održane u Chicagu (SAD) dana 1. maja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt.

To, 19. stoljeće bilo je obilježeno bezdušnim iskorištavanjem radnika. Niske nadnice i višesatni dnevni rad, od 12, čak i 18 sati za odrasle pa i djecu, iscrpljivao je ljude koji su u svim zemljama razvijenog kapitalizma štrajkovima zahtijevali dostojnije uslove rada i života. Štrajkaški pokreti doživjeli su najveći zamah u SAD-u.

Dana 1. maja 1886. u Chicagu je protestovalo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizovane u tri osmice: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je intervenisala oružjem i ubila šest, a ranila oko 50 radnika. Mnogo je prosvjednika uhapšeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.

U sjećanje na krvoproliće u Chicagu, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će 1. maja svake godine održavati radničke proteste. Već od sljedeće 1890. godine, taj datum postaje međunarodnim danom opšte solidarnosti radništva.

Tokom sljedećih godina radnici su u zapadnim zemljama, uz posredovanje sindikata i sporazumijevanje s poslodavcima, odnosno državom, postigli zapažene uspjehe u borbi za svoja prava pa su vremenom smirene socijalne tenzije.

Ubrzo je, kao dotadašnji znak mučeništva ubijenih u Chicagu, kao simbol radničkog bunta prihvaćen crveni karanfil.

Radnici u Sarajevu su 1905. godine od austrougarske vlasti tražili dozvolu za obilježavanje 1. maja. Zahtjev je odbijen, ali uporni radnici su se izborili za prvi radni ugovor u Sarajevu koji je podrazumijevao desetosatno radno vrijeme (do tada je radno vrijeme bilo 12 do 14 sati) i povišicu nadnice. U Sarajevu su u maju 1906. godine radnici stupili u generalni štrajk, koji je zatvorio čaršiju, predstavljajući najsnažniju i najmasovniju radničku akciju pod austrougarskom upravom. Od prvog maja 1907. godine, radnici u Sarajevu i ostatku zemlje su slavili 1. maj – Međunarodni praznik rada.

Danas se Prvi maj obilježava kao dan borbe za osnovna ljudska prava svakog radnika ili, u slobodnom prevodu, dan borbe prava na život dostojan čovjeka. Borba za radnička i ljudska prava traje još i danas i vrlo je izgledno da će i naša djeca i djeca njihove djece na svoj način voditi borbu za svoja prava.

Na našim prostorima obilježavanje Prvog maja više se veže uz roštilje i slavlje u prirodi, a manje se sjećamo istorije i borbe za radnička prava, pa je zbog toga važno podsjetiti se zašto je ovaj dan bitan…

Ove godine, Sindikat radnika trgovine (SRT) BiH obilježit će 1. maj, Međunarodni praznik rada, protestnim urankom.

Trgovci navode da su frustrirani činjenicom da je politička scena u BiH, umjesto da se bavi rastućim ekonomskim problemima, ponovo okupirana beskrajno dugom i iscrpljujućom uspostavom vlasti.

STBiH tim povodom poziva trgovce, ali i sve one koji su umorni od toga da život građana stoji dok traju političke postizborne trakavice, da im se pridruže na protestu pod nazivom “Kada smo mi na redu?” koji će početi ispred zgrade Parlamentarne skupštine BiH u 8:30 sati u ponedjeljak, 1. maja.

Kako navode, cilj Prvomajskog protestnog uranka je skrenuti pažnju na činjenicu da dugotrajan i krajnje turbulentan proces formiranje vlasti u BiH ponovo za posljedicu ima stagnaciju, ali i nazadovanje životnog standarda radnika.

Nakon što se okupe ispred zgrade Parlamentarne skupštine BiH i tu simbolično ispred zatvorenih vrata ostave svoje poruke za državni nivo vlasti, STBiH kolona će krenuti put zgrade Parlamenta Federacije BiH gdje će također ostaviti svoje poruke, ali i zahtjeve za ovaj nivo vlasti.