Kolorizovane fotografije starog Sarajeva
Ideja za retuširanje crno-bijelih, vintage fotografija, kaže, nastala je sasvim slučajno. Još prije desetak godina kada se sav proces radio ručno, takva tehnika je zahtijevala da imate smisla u crtanju, bojenju i slično.
Safet Hadžimusić je stalno zaposlen u zdravstvu kao inžinjer medicinske radiologije.
“Međutim, u toku studija sam se počeo zanimati za fotografiju intenzivno, te vrlo brzo počeo da se bavim i profesionalno”, kaže Hadžimusić.
Od djetinjstva se zanimao za stare foto aparate, to mu je porodično naslijeđe.
“Tako je nastala moja ljubav prema fotografiji. Prvo je bio hobi, a onda dodatni posao u smislu dopunske djelatnosti.”
Fokus njegovog rada u fotografiji jeste arhiviranje nekog trenutka koji može pasti u zaborav. Daje mu na značaju, da takav trenutak sačuva u budućnosti.
Za fotoaparat kaže da je uređaj koji nas uči u životu kako trebamo da vidimo stvari bez fotoaparata.
“Daje nam mogućnost da vidimo samo ono što želimo, da se fokusiramo na dobre stvari i takvim stvarima damo sebe u svakom smislu te riječi”, govori Hadžimusić.
Ideja za retuširanje crno-bijelih, vintage fotografija, kaže, nastala je sasvim slučajno. Još prije desetak godina kada se sav proces radio ručno, takva tehnika je zahtijevala da imate smisla u crtanju, bojenju i slično.
Danas je ta tehnika doživjela revoluciju usljed digitalizacije.
“Umjetna inteligencija i nekoliko programera su se pozabavili ovim segmentom, te usavršavanjem struktura, balansa, svijetla, nijansi tonaliteta sivih skala, kontrasta i sličnih faktora koji čine jednu crno – bijelu fotografiju, i tako doprinijela razvoju programa koji nam danas omogućavaju jedan takav proces da se obavi za što kraće vrijeme uz sitne korekcije rekonstrukcije slike”, objašnjava Hadžimusić.
Photoshop kao najčešći program za fotografe, sa najvećom vjerovatnoćom pogađa boje i pravi kolorizaciju starih fotografija digitalnim putem.
“Ljudi žele da vide boje, boje izazivaju emociju, daju veću realistiku, iako izuzetno poštujem crno – bijele fotografije, one zaista imaju dušu.”
Zanimlj mu je bio proces nastanka te vrste kolorizacije, jer nije mogao da se vrati u prošlost i da vidi fotografije u realnom trenutku.
“Ovo je bila moja jedina mogućnost da vidim svoj grad kako je izgledao prije 80 do 100 godina”, govori Hadžimusić.
Obrađivao je slike sarajevske Baščaršije, mjestu gdje je rođen i gdje je odrastao.
“Ono što mogu sa sigurnošću reći jeste da su neke od fotografija nastale od Prvog svjetskog rata pa do nekih pedesetih godina prošlog vijeka. Mislim da sve fotografije obuhvataju taj period, osim fotografije Melihe Varešanović koja je nastala u periodu od 1992. do 1995. godine u ratnom Sarajevu”, za kraj kaže Hadžimusić.
